|
U svojoj biblioteci "Logopedija" Ostvarenje kontinuirano
izdaje specijalizirane naslove koji su namijenjeni stručnom usavršavanju
logopeda praktičara i dijagnostičara, a također edukaciji roditelja
u području govorno-jezičnog razvoja njihove djece.
INFORMACIJE ZA STRUČNJAKE:
INFORMACIJE ZA RODITELJE:
PREGLED KNJIGA I PRIRUČNIKA IZ
BIBLIOTEKE "LOGOPEDIJA"
Što
učiniti s mucanjem
Kako
pomoći djetetu s teškoćama u čitanju i pisanju
Dislalija
- upute za sustavnu terapiju
Razvoj
govora i prevencija govornih poremećaja u djece
Jezik
i govor od rođenja do 6. godine: Od glasanja i prvih riječi do
početne pismenosti - NOVO
Govor
- ritam - pokret : Pjesme i igre za razvoj govora, vježbe prstima
i rukama za razvoj mikromotorike i govora
DIJAGNOSTIČKI
MATERIJAL
Dijagnostički
komplet za ispitivanje sposobnosti govora, jezika, čitanja
i pisanja u djece
TERAPIJSKI
MATERIJAL
Program emocionalnog
poticanja govorno-jezičnog razvoja -
NOVO
Logopedske
sonde za korekciju izgovora glasova
INFORMACIJE ZA RODITELJE
Sve što nam treba je ljubav - i jezik
(prema
M. Diamond, "Čarobno drveće uma",
u izdanju Ostvarenja, travanj 2002.)
Emocionalna sigrunost može biti prvorazredni cilj
za razvoj mališana, ali jezik
je po važnosti odmah do nje. Pokušaji da se komunicira putem gesta,
zvukova i konačno riječi neki su od istaknutih miljokaza za prve
dvije godine djetetova života. Nakon rođenja, novorođenče stvara
sitne zvukove nalik životinjskim. To napreduje do gugukanja, ćurlikanja,
cmoktanja i pucketanja jezikom. Zatim beba počinje općiti i uzvraćati
osmjesima, grgljanjem i skvičanjem; praviti snažne napore da tepa
samoglasnike i suglasnike; da oblikuje slogove i njihove lance;
da oponaša riječi; da razumije značenja riječi i njihova sprezanja;
da izgovori pojedine riječi, polurečenice i, konačno, kratke rečenice.
Taj slijed je toliko nepogrešiv i posvudašnji da zapaženi lingvist
Noam Chomsky smatra usvajanje jezika automatskim ljudskim nastojanjem.
"Učenje jezika nije nešto što dijete stvarno čini", piše on u svom
radu iz 1988. godine Language and Problems
of Knowledge. "To je nešto što se događa djetetu smještenom
u prikladnu sredinu." ... Ljudski mozak počinje se veoma rano pripremati
za svoje zadatke učenja jezika. U nježnoj dobi do dva mjeseca, beba
već počinje izgovarati glasove koji idu zajedno - drugim riječima,
tepati slogovne lančiće - i uči bebu obrascu govornog komuniciranja
s drugom osobom. U dobi od oko godinu dana dijete izgovara svoje
prve svjesne riječi i zatim razvoj govora napreduje sve većom brzinom.
Jednom, kada u dobi od osamnaest do dvadeset mjeseci dođe do punog
procvata eksplozije govora u djeteta, ono će tijekom većeg dijela
djetinjstva, učiti riječi zapanjujućom prosječnom brzinom od deset
ili više dnevno, ili po jednu novu riječ barem
svakih devedeset minuta. Lingvist Steven Pinker procijenjuje
da je u šestoj godini rezultat toga, rječnik od 13.000 riječi, a
do srednjoškolske diplome, ovisno od razine pismenosti, možda 60.000
do 120.000!
Vračajući se Chomskyjevoj izjavi da se jezik djetetu
"događa", pitamo se koja je najbolja sredina
za njegovanje zdravog razvoja jezika? Kao što zdrav razum
nalaže, odgovor je: sredina bogata govornim,
pisanim i gestikularnim jezikom. Budući da iskustva gledanja,
slušanja i oblikovanja riječi stimuliraju neuralne dendrite i veze
u mozgu i uzrokuju rast i specijalizaciju jezičnih centara lijeve
polutke, i budući da to, zauzvrat, omogućuje bebi da efikasnije
razumije i govori, dijete, uronjeno u komunikaciju, upija i stimulaciju
mozga i emocionalni razvoj. Neki ljudi se osjećaju glupavo u obraćanju
bebi. Dijete ne može razumijeti ili odgovoriti, umuju oni, dakle
zašto se mučiti pokušavajući komunicirati umjesto da se pričeka?
Međutim, ako su znanstvena istraživanja u pravu da su desno uho
i lijevi mozak predisponirani za razaznavanje riječi, tada će jezik
kojega se čuje prije rođenja i odmah nakon rođenju stimulirati to
područje da se razvija i raste. Psiholozi su nedavno izvijestili
o značajno boljim rezultatima u testovima kvocijenta inteligencije
među djecom čiji su im roditelji naveliko pričali dok su bili bebe
i mališani, u usporedbi s djecom čiji su roditelji s njima manje
komunicirali. Neki pažljivi roditelji izvještavaju da razgovaranje
s bebom promiče njezinu kreativnost i sposobnost rješavanja problema,
a kako postaju starija, njihovu sposobnost čitanja, pisanja i donošenja
odluka. Govorenje bebi prije nego što počne oblikovati riječi također
pomaže djetetu otkriti načine da usmjeri pažnju i da se druži. Tepanje
i zatim nastojanje da se oblikuju slogovi i riječi zahtijevaju i
grade moždani temelj jezika. Ako roditelji
podupiru, bebina sposobnost komuniciranja, kolikogod bila mala,
također daje osjećaj postignuća i kontrole nad jednim vidom njenog
svijeta.
Više
informacija u knjizi "Čarobno drveće
uma: Kako razvijati inteligenciju kreativnost i zdrave emocije
u vašeg djeteta od rođenja do adolescencije", M. Diamond i
J. Hopson
DVOJEZIČNO DIJETE: Naša
djeca u inozemstvu
(prema
Kenn Apel, "Jezik i govor od rođenja
do 6. godine", u izdanju Ostvarenja, travanj 2004.)
Zbog različitih razloga mnogo hrvatske djece sa svojim
roditeljima živi u inozemstvu - u Kanadi, SAD, Njemačkoj, Švicarskoj,
Finskoj, Nizozemskoj i dr. Jedna od poteškoća povezana je s privikavanjem
djeteta rođenog u Hrvatskoj na stranu jezičnu okolinu. Što učiniti
da dijete ne zaboravi materinski jezik, odnosno da jednako dobro
ovlada materinskim i stranim jezikom i da nema problema u komunikaciji
s roditeljima i "vani"? Kako razvijati jezične sposobnosti
u djeteta iz međunarodnog braka, kada je, na primjer, mama Hrvatica,
a tata Amerikanac, jer u toj situaciji mališan ima dva materinska
jezika? Da bi se djetetov govorno-jezični razvoj odvijao optimalno,
potrebno je slijediti nekoliko načela:
1. Od samoga rođenja do 5.-6.
godine života svaki član djetetove obitelji i uže zajednice treba
komunicirati s djetetom isključivo na jednom jeziku.
U malog djeteta se od rođenja u mozgu formira shema
određenog jezika (fonetičke specifičnosti - izgovor, gramatička
struktura i dr.). Ako je dijete zdravo i nema teškoća u razvoj,
u stanju je jednako kvalitetno stvoriti dvije odvojene sheme dvaju
različitih jezika, odnosno istodobno ovladavati tim jezicima. Da
bi to bilo moguće, svaka osoba koja je u kontaktu s malim djetetom
(od njegova rođenja pa negdje do 5.-6. godine) treba komunicirati
s djetetom isključivo na jednom jeziku i nikako ne smije miješati
dva jezika! Evo nekoliko primjera:
Ako je dijete rođeno u međunarodnom braku, gdje je
mama Hrvatica, a tata Amerikanac, mama može razgovarati s djetetom
na hrvatskom, a tata na engleskom. Nikako nije poželjno da se mama
u jednom trenutku obraća mališanu na hrvatskom, a u drugom na engleskom
- mora se odlučiti za jedan jezik, a drugi jezik prepustiti drugom
članu obitelji. U međusobnoj komunikaciji oba roditelja se u prisutnosti
djeteta trebaju pridržavati istog pravila. Ako to nije izvedivo
(npr. tata Amerikanac ne razumije hrvatski, a mama pri tome odlično
govori engleski), oba roditelja trebaju komunicirati s djetetom
na istom jeziku, a drugi jezik prepuštaju nekom trećem članu obitelji
ili zajednice (to, na primjer, mogu biti baka i djed ili susjedi,
prijatelji obitelji i dr.).
Ako hrvatska obitelj živi u inozemstvu i roditelji
žele da dijete ne zaboravi materinski jezik, a istodobno ovlada
jezikom strane države, oba roditelja mogu komunicirati s djetetom
na hrvatskom, a poslati dijete u lokalni, odnosno ne-hrvatski, vrtić
ili školu. Za zdravog i dobro razvijenog mališana bit će dovoljna
i jednostavna svakodnevna komunikacija s lokalnom djecom i njihovim
roditeljima koji govore samo strani jezik. Ako dovoljno rano (poželjno
do 6. godine) "uronimo" dijete u prirodnu jezičnu okolinu,
neće biti problema s komunikacijom. Roditelji će se čak iznenaditi
koliko brzo njihov mališan ovladava stranim jezikom, mnogo brže
od njih samih.
Ako se u ranoj djetetovoj dobi ne pridžavamo pravila
"Jedna osoba - jedan jezik", mališan neće razlikovati
da se radi o dva različita jezik i počet će ih miješati, pa će nastati
potpuna jezična zbrka.
2. Poznavanje jezika, koji
je svaki od roditelja odabrao za svoju komunikaciju s djetetom,
treba biti savršeno.
Roditelj treba komunicirati s djetetom samo na onom
jeziku koji poznaje savršeno. Govor roditelja (njegov izgovor, bogatstvo
i točnost vokabulara i gramatičko oblikovanje rečenica) je primjer
za dijete i dijete će naučiti govoriti upravo tako kao govori njegova
mama ili tata. Zato, ako mama ne poznaje dobro strani jezik, ne
bi ga trebala koristiti u komunikaciji sa svojim djetetom, jer će
mu dati loš primjer. Ne smije se dogoditi situacija da majka usred
razgovora sa svojim djetetom iznenada gleda u rječnik ili jednostavno
navikava dijete na pogrešan izgovor ili siromašni vokabular. Ako
roditelji ne vladaju stranim jezikom savršeno, ne treba pokušavati
uvoditi taj jezik u svoju komunikaciju s djetetom. Neka ga podučavaju
djeca s izvornog govornog područja, s kojom se druži svaki dan.
Dakle, ako želite da vaš mališan nauči još jedan jezik, potrebna
je još jedna osoba koja savršeno govori taj jezik i koja će komunicirati
s vašim djetetom isključivo na tom jeziku.
Ako dijete doma govori hrvatski, a vani na igralištu,
u vrtiću ili u školi engleski ili neki drugi jezik, važno je uzeti
u obzir i to da će dijete puno bolje ovladavati "jezikom ulice
i škole", jer se tamo nalazi u puno raznovrsnijem i bogatijem
okruženju, nego doma. Tako, u vrtiću, a poslije u školi dijete usvaja
opću kulturu, književnost, a zatim i prirodno-znanstvene predmete
na jeziku kojim se služi u školi. Dakle, može se dogoditi da će
dijete imati puno bogatiji engleski ili njemački vokabular, nego
hrvatski, jer hrvatskim se služi samo u svakodnevnoj ograničenoj
komunikaciji kod kuće. Ako roditelji žele da hrvatski ne zaostaje,
potrebno redovito popunjavati djetetov hrvatski vokabular, kako
bi dijete moglo jednako dobro govoriti o istim stvarima na oba jezika.
Zato, nastojte govoriti s djetetom o širokim temama: o kulturi,
životu, ljudskim osjećajima i svakako mu puno čitajte književna
djela na jeziku originala.
Osim pravila uvođenja drugog jezika, roditelji trebaju
imati na umu i nekoliko specifičnih problema koji su povezani s
ranom dvojezičnošću.:
1. U djece koja od rođenja
istodobno usvajaju nekoliko jezika razvoj govora se obično odvija
nešto sporije, nego u jednojezičnih vršnjaka.
Ako je dijete psiho-fizički zdravo, a roditelji slijede
gore navedena pravila, sporiji govorni razvoj nije problematičan
i smatra se normalnim. Do 7. godine će se sve stabilizirati, a dijete
će, zbog savršenog poznavanja dvaju jezika, biti u velikoj prednosti.
Ali ako je dijete slabijeg zdravlja ili ako spada
u "rizičnu skupinu" (v. članak "Rizična
djeca"), najbolje je ipak pričekati s uvođenjem drugog
jezika. U tom slučaju, po mogućnosti, prepustite dijete jednom jeziku
do njegove 3. godine, a tek kasnije uvedite strani jezik. Slabijem
djetetu će biti teško istodobno formirati dvije jezične sheme. Bit
će bolje ako se u prve tri godine formira samo jedna shema, a zatim
druga.
2. Rana dvojezičnost u djeteta
iz "rizične skupine" može poduprijeti nastanak mucanja.
Da bi na vrijeme pomogli mališanu, roditelji trebaju
poznavati specifičnost razvoja dječjeg govora i razlikovati uobičajena
fiziološka zapinjanja o prvih simptoma graničnog i početnog mucanja.
Detaljno je opisano u knjigama "Razvoj
govora i prevencija govornih poremećaja u djece" i "Što
učiniti s mucanjem".
3. Ako obitelj živi u inozemstvu
i dijete govori hrvatski samo s roditeljima, nakon povratka u Hrvatsku,
mogući su problemi u komunikaciji s hrvatskom djecom.
U neke djece s godinama se jasno formira granica između
komunikacije s roditeljima kod kuće i komunikacije s "vanjskim
svijetom" (prijatelji, škola i dr.). Bez obzira na nastojanja
roditelja da održe kvalitetnu razinu poznavanja hrvatskog jezika,
dijete može imati poteškoće u prenošenju tog jezika "na ulicu"
- u spontano druženje i igranje s djecom. Ako obitelj planira povratak
u domovinu, poželjno je da dijete prethodno dobije iskustvo komunikacije
s hrvatskom djecom (npr. možete ga upisati u neki dječji hrvatski
klub ili organizirati druženja s drugom hrvatskom djecom u inozemstvu).
To će u mnogome olakšati navikavanje na novu jezičnu sredinu nakon
povratka u domovinu.
4. Dijete koje se u početku
školovalo u inozemstvu u lokalnoj školi, nakon povratka u Hrvatsku
može imati teškoće u čitanju i pisanju.
Svakodnevna usmena govorna komunikacija u obitelji
nije dovoljna da dijete dobro ovlada pismenim jezikom, jer pismeni
jezik ima drugačiju, proširenu strukturu. Čitanje dječje književnosti,
pisanje pisama hrvatskim rođacima i prijateljima može puno pomoći
djetetu u ovladavanju jezikom. Ako obitelj planira povratak, roditelji
trebaju posvetiti posebnu pažnju uvježbavanju pismenog hrvatskog
jezika (pogotovo slobodnog pismenog izražavanja kroz pisanje pisama
i kratkih sastavaka na razne teme). Možda će zatrebati nekoliko
konsultacija ili instrukcija s učiteljem hrvatskog jezika ili logopedom.
Zato, prije nego što odlučimo
na koji način jezično razvijati svoje dijete, trebamo dobro osmisliti
svoju individualnu situaciju i, prema potrebi, potražiti savjet
stručnjaka.
Vidi također članak "Malo
dijete i strani jezik: učenje stranog jezika u predškolskoj dobi"
u edukativnom programu "Razvoj djeteta"
|
