OSTANITE POVEZANI SA SVOJIM TINEJDŽEROM

Kako postići da vam govore i kako čuti što stvarno kažu

dr. sc. MICHAEL RIERA

knjiga iz Oprah Book Club-a

Ništa u životu roditelja nije napornije, ne zbunjuje jače, niti ne frustrira više od odgoja tinejdžera. Oni su ćudljivi, egocentrični i puni višeznačnih poruka; barem se tako ponašaju normalni, zdravi tinejdžeri. To se neće promijeniti. Kao roditelj tinejdžera, Vi i predobro znate da Vaš posao uključuje postavljanje granica, ozbiljne razgovore, osvještavanje odgovornosti, pomoć pri učenju iz vlastitih pogrešaka i usmjeravanje na put prema sretnoj i uspješnoj odrasloj dobi. Iscrpljujući zadatak. Iako već postoji mnogo knjiga o postavljanju granica i sličnom, nema niti jedne o tome kako održati povezanost s tinejdžerom usprkos svemu ostalom što se događa i što se od vas očekuje. Ova knjiga popunjava tu prazninu. Bavi se isključivo svime što možete učiniti kako biste ojačali i produbili tu vezu, čak i kada ste zaokupljeni uobičajenim roditeljskim dužnostima. Kada ste povezani, sve ostalo dolazi lakše i prirodnije. A kada se oni loše ponašaju - kao što i hoće - ništa vrijedno truda ne može se ostvariti dok se ponovo ne uspostavi vaša veza. Na prvom mjestu roditeljskih prigovora nalazi se nedostatak komunikacije s tinejdžerima, no usprkos tome, ako obraćate pažnju, razmišljate kreativno i ostajete radoznali, vaša će veza ostati postojana i bez redovitih otvorenih razgovora. Više nego ikad prije, kako vaša djeca postaju tinejdžeri, vi žudite za dubokom povezanošću i to s dobrim razlogom. Knjiga može biti od velike pomoći i nastavnicima u radu s tinejdžerima.

Ostanite povezani sa svojim tinejdžerom znači…

NOĆ JE PRAVO VRIJEME: Vaš tinejdžer/tinejdžerka ima drugačiji ritam spavanja nego vi, što ga duboko u noći čini najbudnijim i pomalo ranjivim. Iako možda neće doći do prave povratne konverzacije, vaš tinejdžer će se u te kasne sate vjerojatno otvoriti i naprosto vam pričati. Povremeno subotom u noći namjestite budilicu i nakon ponoći uteturajte u kuhinju. Vaše će prisustvo iznenaditi ali i ohrabriti vašu tinejdžerku. A vi bi mogli biti iznenađeni onim što ima za reći.

POUČAVANJE TINEJDŽERA DA ZAGOSPODARI SUDBINOM: kad zatraži dozvolu da "samo ovog puta" produži noćni izlazak, uzvratite joj: Kako će vas uvjeriti da će biti na sigurnom? Kakve će korake poduzeti da vas obavještava? To joj govori da je ključ njezine neovisnosti odgovorno ponašanje koje uzima u obzir vaše potrebe i to je sili da, makar na trenutak, razmotri svoj zahtjev iz vašeg očišta.

SVRHOVITA VOŽNJA AUTOM: vožnja u autu pored vaše tinejdžerke dopušta joj slobodne asocijacije, besciljno pričanje i možda čak otvaranje. Ali sve to ovisi o vašem odazivu na njene početne primjedbe: ako paničarite i prodikujete prestaje govoriti. Ako umjesto toga prihvatite momentum i ostanete tihi, po svoj prilici će vam povjeriti nešto važno.

VEČERA IMA NOVO ZNAČENJE I TO JE, NA NEKI NAČIN, DOBRA VIJEST: bez ozbiljnih razgovora, večera je sada vrijeme za brbljanje. To je vrijeme za jednostavno gledanje u oči, izvaljivanje jedne ili dvije dosjetke i smijeh. To je vrijeme za planiranje rasporeda sljedećeg dana. Te olake razmjene grade most dublje komunikacije s vašim tinejdžerom kad niste za stolom.

…I VIŠE OD TOGA

Pregled sadržaja:

Uvod

1: Kasno u noći

2: Narcizam

3: Odustanite od savjeta i prodika

4: Automobil

5: Kontrola nad udovoljavanjem

6: Spolovi su različiti i to je dobra vijest!

7: Samopoštovanje putem integriteta

8: Neizravna komunikacija

9: Proširite zonu udobnosti

10: Upoznajte svijet oko sebe

O autoru:

Dr. Mihael Riera radi u obrazovanju od 1980. Autor još četiriju popularnih knjiga o roditeljstvu i tinejdžerima. Riera je dopisnik za obitelj i adolescente u CBS Saturday Early Show, kao i domaćin vlastite dnevne radio emisije Family Talk With Dr. Mike. Riera je također više puta gostovao u Oprah Winfrey Show, Today, The View i 48 Hours. Živi u Berkeleyu u Kaliforniji, SAD.

Uvod

Veoma poštujem tinejdžere, a roditelje tinejdžera poštujem još i više. Ništa u životu roditelja nije napornije, ne zbunjuje jače, niti ne frustrira više od odgoja tinejdžera. Oni su ćudljivi, egocentrični i puni višeznačnih poruka; barem se tako ponašaju normalni, zdravi tinejdžeri. To se neće promijeniti. Kao roditelj tinejdžera, Vi i predobro znate da Vaš posao uključuje postavljanje granica, ozbiljne razgovore, osvještavanje odgovornosti, pomoć pri učenju iz vlastitih pogrešaka i usmjeravanje na put prema sretnoj i uspješnoj odrasloj dobi. Iscrpljujuć zadatak.

No, ono što ja nalazim neobičnim je to što gotovo nitko ne spominje važnost održavanja veze s našim tinejdžerima tijekom adolescencije. S obzirom na ogromnu listu obaveza iz prethodnog odlomka, zašto se nitko ne bavi praktičnim načinima održavanja veze s vašim tinejdžerom tijekom ovog napornog razdoblja? S praktične točke gledišta, sve se zadaće s popisa obavljaju učinkovitije, uspješnije i ugodnije kada ste povezani s tinejdžerom. Primjerice, istraživanja su pokazala kako emocionalna veza između djevojaka u adolescenciji i njihovih roditelja (pogotovo majki) znatno odgađa početak seksualne aktivnosti. Kada ste povezani, sve ostalo dolazi lakše i prirodnije. A kada se oni loše ponašaju - kao što i hoće - ništa vrijedno truda ne može se ostvariti dok se ponovo ne uspostavi vaša veza. Na prvom mjestu roditeljskih prigovora nalazi se nedostatak komunikacije s tinejdžerima, no usprkos tome, ako obraćate pažnju, razmišljate kreativno i ostajete radoznali, vaša će veza ostati postojana i bez redovitih otvorenih razgovora.

Osim učinkovitosti, postoji još jedan razlog za održavanje povezanosti s vašim tinejdžerom: zabavno je. Tinejdžeri su, u dobru i u zlu, među najkreativnijim i najzabavnijim ljudima na ovome svijetu, pa kada ste povezani s njima i vi također možete uživati u ovoj njihovoj strani; a čineći to, redovito ćete puniti svoje roditeljske baterije. Osim toga, zajedničko uživanje u humoru samo po sebi pospješuje vezu. Ili, kako je to humorist Victor Borge jednom rekao: "Smijeh je najkraća udaljenost između dvije osobe".

Prema tome, čudi me što, iako na tržištu postoji mnogo dobrih knjiga o postavljanju granica i sličnom, nema niti jedne o tome kako održati povezanost s tinejdžerom usprkos svemu ostalom što se događa i što se od vas očekuje. Ova knjiga popunjava tu prazninu. Ostanite povezani sa svojim tinejdžerom bavi se isključivo svime što možete učiniti kako biste ojačali i produbili tu vezu, čak i kada ste zaokupljeni uobičajenim roditeljskim dužnostima. Ostatak liste obveza ću prepustiti ostalim knjigama.

Više nego ikad prije, kako vaša djeca postaju tinejdžeri, vi žudite za dubokom povezanošću i to s dobrim razlogom. Prvo, bez obzira na dob vaše djece, vi kao roditelj u njima uvijek vidite petogodišnjake, a s te točke gledišta nijedan petogodišnjak nije spreman za pubertet i ono što slijedi. Drugo, čini se da se društvo promijenilo na gore. Iako su generacije ovo govorile vjerojatno i prije izuma pisane riječi, danas se to čini nekako drukčijim. Još oplakujemo razaranje i posljedice pucnjave u školi Columbine i terorističke napade 9. rujna 2001. Dodajte tome još i krizu Katoličke crkve i Wall Streeta i vidjet ćemo kako nas je svaki od tih događaja na svoj način prisilio na ponovno razmatranje nekadašnjih sigurnih utočišta: škole, radnog mjesta, crkve. Treće, adolescencija se, s vremenom, produžila. Danas tinejdžeri ovise o roditeljima kasno nakon devetnaeste godine, većina barem do kraja studija, a mnogi i duže.

Posljedica je toga da roditelji očajnički žele vezu koja im omogućuje trajan utjecaj na život njihovih tinejdžera, upravo onakvu kakvu su imali nakon rođenja i tijekom djetinjstva. Roditelji se često pitaju, a ponekad i glasno: Zašto se moj odnos s vlastitim djetetom treba mijenjati sada, za vrijeme adolescencije, kada bi on imao najviše koristi od moga znanja? Konačno, iz roditeljske perspektive, život vaše djece bio je sasvim dobar dok ste vi preuzimali vodstvo. Radi li se se o izboru škole, ograničavanju izbora školske odjeće ili dotjerivanju popisa gostiju za predstojeći rođendan, djeci odgovara i očito ih zabavlja, barem većinu vremena, slijediti želje i zahtjeve roditelja. Ukratko, djeca su otvorena i naklonjena roditeljskom utjecaju.

Tinejdžeri su, s druge strane, nepokolebljivi u nastojanju da promijene uvjete pod kojima im roditelji utječu i sudjeluju u životu. Većina tinejdžera želi upravljati vlastitim životom. Većini je roditelja teško saslušati i razumjeti ovu promjenu vlasti. Tako nastaju poslovične crte bojišnice. No, s tinejdžerima ništa nije u potpunosti onako kako se čini na prvi pogled. Pažljivim ćete drugim pogledom, na iznenađenje mnogih odraslih, uvidjeti da tinejdžeri još uvijek žele sudjelovanje roditelja pri donošenju odluka. Radi se samo o količini. Roditelji uglavnom traže više kontrole nego tinejdžeri žele, mogu i trebaju dopustiti. To jest, roditelji žele da se ista veza kakva je postojala prvih dvanaest godina djetetovog života nastavi i u adolescenciji. No, u duhu odrastanja, uspostavljanja identiteta i postajanja odraslom osobom, tinejdžeri ne mogu dozvoliti da se takva veza nesputano nastavi.

Stoga, ako je vaš razlog za čitanje ove knjige bio saznati kako vašeg tinejdžera navesti na slaganje s vašim željama i mudrim savjetima, tada je, nažalost, ovo pogrešna knjiga za vas. Ova oprečna gledišta se neće promijeniti nakon čitanja knjige. To su zadane razlike. S ovime na umu, pravo je pitanje kako premostiti tu provaliju i uspostaviti smislen međusobni kontakt, što je i tema ove knjige - kako ostati u vezi s vašim tinejdžerom usprkos tome što su vam prioriteti različiti.

Kako vaše dijete postaje adolescentom, izazovi s kojima se oboje susrećete su golemi. Na primjer, ako odustanete od nastojanja da ostanete uključeni u život tinejdžera, on će patiti zbog toga što ste ga zapravo napustili. Istovremeno, ako vam vaš tinejdžer prepusti kontrolu nad svojim životom, tada on neće nikada odrasti i živjet će s vama dugo nakon što zađe u četrdesete. Srećom, između ova dva ekstrema napuštanja i upravljanja na najnižoj razini, postoji dovoljno mjesta za zdrave i kreativne roditeljske stavove.

Preispitivanje stare metafore

Psiholozi i razni istraživači društvenih odnosa često pričaju o teoretskim konceptima odvajanja i o potrebi adolescenata za odvajanjem od svojih roditelja i obitelji i postizanju neovisnosti. Adolescencija se smatra vremenom u kojem tinejdžeri otkrivaju sami sebe, kako bi se kasnije vratili u svoje obitelji kao posve individualizirani odrasli ljudi. Nema šanse. Pojednostavljen pojam neovisnosti protiv ovisnosti u kontekstu odvajanja je star i neprecizan – ako je ikada uopće predočavao stvarnost – i nepotrebno sukobljava roditelje i tinejdžere jedne protiv drugih. Povezanost je temelj zdravog odnosa između roditelja i tinejdžera – povezanost koja se temelji na međusobnoj ovisnosti. Stoga, morate iz svog uma izbrisati ideju o odvajanju i zamijeniti je konceptom proširenja. To jest, tijekom adolescencije tinejdžeri osjećaju potrebu da se prošire dalje od svojih roditelja, ali da u isto vrijeme ostanu s njima povezani. Njihova zadaća je da se prošire, vaša da se povežete.

U ranom djetinjstvu naša djeca nisu bila samo pod našim budnim okom, već su nam bila i nadohvat ruke. U kasnijem djetinjstvu ona su pod našim okom, ponekad i nadohvat, ili barem, pod okom i nadohvat neke odrasle osobe kojoj vjerujemo. U adolescenciji su često daleko od oka i daleko od našeg i dohvata bilo koje druge odrasle osobe. Naravno, adolescencija je i vrijeme kad se ulozi znatno povećaju. Pad s bicikla je zamijenjen razbijenim autom. Kradljivac kolača je zamijenjen anoreksičarom. Trčanje u krug kako bi pali kad im se zavrti u glavi se pretvara u nekoliko piva u subotu navečer. Tijekom adolescencije mora postojati ista količina povezanosti, ako ne i veća, kao i u bilo kojem drugom dobu, a naši tinejdžeri trebaju osjetiti našu povezanost prema njima i njihovu povezanost prema nama. Teškoća je u tome, barem na prvi pogled, što normalno, zdravo adolescentsko razvijanje uklanja taj tip odnosa. (Za dokaz ove zadnje poante, sjetite se samo kako je s vama «razgovorljiv i druželjubiv» vaš tinejdžer kad se gotovo bilo koji dan vrati iz škole.) Ali taj stereotip tinejdžera koji ne žele imati ništa sa svojim roditeljima je pogrešan. Zapravo, zdrav razvoj adolescenta uvjetovan je prethodnim stabilnim odnosom s roditeljima.

Neka vam bude jasno, ova knjiga vas ne savjetuje da napustite svoje roditeljske odgovornosti i dužnosti kako bi ostali prijatelji s vašom djecom. Daleko od toga. Tinejdžeri trebaju svoje roditelje prvenstveno kao roditelje, a tek onda kao prijatelje. Ponekad će vaš odnos uključivati aspekte prijateljstva, a ponekad neće biti ni sličan tome. (Zapravo, bit će vam strašno poznato, nešto kao uloga konstantnog određivača granica koju ste igrali kad je on imao dvije godine.) Nagrada za to što ste prvo roditelj, a potom prijatelj je ta što će vaš tinejdžer imati puno veće šanse uspješno proći kroz adolescenciju s roditeljem na svojoj strani, umjesto s odraslom osobom koja se ponaša kao dijete koje se vuče za njim. Naravno, postoji puno trenutaka prijateljstva između roditelja i tinejdžera, ali postoje također i kritični trenuci kad on treba roditelje koji su spremni izgubiti naklonost za njegovo dobro, i, vjerovali ili ne, ostati povezani cijelo vrijeme.

Od upravitelja do savjetnika

U prethodnoj knjizi, Uncommon Sense for Parents with Teenagers (Nezdravi razum za roditelje s tinejdžerima), napisao sam kako se odnos roditelja i djeteta mijenja tijekom adolescencije. U tu svrhu sam upotrijebio metaforu o upravitelju i savjetniku. Tijekom prvih deset do dvanaest godina dječjeg života roditelji su upravitelji njihovih života. U većini slučajeva djeca vole roditelja u toj ulozi. To je doba u kojem djeca spontano izražavaju ljubav i nježnost prema svojim roditeljima: «Tata, ti si najbolji tata na cijelom svijetu!» «Mama, ti si najpametnija osoba na cijelom svijetu!» «Volim svoju obitelj.» Ne samo da je uloga upravitelja cijenjena, već roditelji donose sve bitne odluke za svoju djecu: koju će školu pohađati, izvannastavne aktivnosti, dječje zabave, odlaske kod doktora.

Međutim, sve se to mijenja jednom kad djeca postanu adolescenti. Da nastavim metaforu, u početnim fazama adolescencije tinejdžeri daju otkaz roditeljima kao upraviteljima njihovog života. To je, prema normalnom adolescentskom razvoju, točno ono što bi i trebali napraviti, što ostavlja roditelje u nezavidnoj neprilici – prestati biti roditelji (odustajanje ili napuštanje) ili odbiti otkaz (neprestana borba za vlast i nebrojeno puno sivih vlasi.) Srećom, postoji još jedna opcija. Odustanite od posla upravitelja i zaposlite se ponovno, ali ovaj put kao savjetnik u životu tinejdžera. Iz te perspektive, više sa strane, a manje licem u lice, roditelji imaju ogroman utjecaj u životu svojih tinejdžera; to jest, ako su shvatili kako se odnos između njih i njihovih tinejdžera promijenio i što to znači za njihov svakodnevni utjecaj na svojeg tinejdžera. Uncommon Sense ilustrira i objašnjava taj promijenjeni odnos u kontekstu standardnih roditeljskih briga: pića, vožnje, romantike, prijateljstva, koliko dugo smiju ostati vani, školskih obaveza.

"Ostanite povezani sa svojim tinejdžerom" se nastavlja na te teme tako da se fokusira samo na odnos između roditelja i tinejdžera. S obzirom na sve promjene u odnosu, i s obzirom na sve odluke s kojima su tinejdžeri suočeni svaki dan, važnije je nego ikad da roditelji imaju stabilnu povezanost sa svojim tinejdžerima – povezanost koju i roditelj i tinejdžer uvažavaju, na koju računaju i koju cijene. No način na koji se taj odnos ostvaruje i održava nije tako izravan kao u djetinjstvu. Sada puno toga ovisi o kreativnosti i upornosti roditelja. Dobra vijest je da ne samo da je ta povezanost s vašim tinejdžerom moguća, već je i nešto što on priželjkuje, iako to neće nikad reći u toliko riječi.

Adolescencija

Adolescencija su zapravo dvije različite faze života spojene u jednu. To jest, u svakom tinejdžeru postoje dvije različite osobe: potisnuto dijete i izranjajuća odrasla osoba. Izranjajuća odrasla osoba živi u školi, na sportskom terenu, na glazbenoj poduci, na poslu, na dobrovoljnom radu, ispred roditelja svojih prijatelja. Potisnuto dijete živi kod kuće, ispred vas (i često iza zatvorenih vrata svoje sobe). Za roditelje je jako opasno upoznati samo potisnuti dječji dio – osobu koja zeza svoju mlađu sestru, koja danima ostavlja prljavo suđe u svojoj sobi, koja dobije napadaj bijesa kad netko pomakne njen najdraži CD, koja napada vaš autoritet kad joj kažete da napiše domaću zadaću. Osim ako jako pazite, vjerojatno je da nećete primijetiti, a kamoli upoznati, izranjajuću odraslu osobu koja se nalazi u vašem tinejdžeru; ovisit ćete o slučajnim komentarima drugih odraslih osoba – učitelja, trenera, drugih roditelja – koji ponekad, na vaše veliko čuđenje, hvale vrline vašeg tinejdžera. I da, naravno vi kimate glavom dok ga ta osoba hvali, ali nikad se ne usudite pitati misli li stvarno baš na vašeg tinejdžera ili je to slučaj zamijenjenog identiteta, kao što vi sumnjate. To je tragično i za vas i za vašeg tinejdžera.

Trebate upoznati tu izranjajuću odraslu osobu kako bi shvatili da se trud koji ulažete kao roditelj isplati. Također se trebate povezati s tinejdžerom na još nekoliko odraslih načina. Vaš tinejdžer vas treba da vidite taj drugi dio kako bi počeo vjerovati u sebe. To jest, kad vas pogleda u oči, mora znati da vidite i priznajete odraslu osobu u njemu. U isto vrijeme, i znam da je to zbunjujuće, morate se povezati s vašim tinejdžerom i na nekoliko dječjih načina, inače će prebrzo odrasti.

Stručnjaci se slažu da tijekom adolescencije vršnjaci utječu na ponašanje više od roditelja, ali se isto tako slažu da tijekom tog istog vremena, roditelji utječu na stavove više od vršnjaka. Očito je da načini ponašanja dolaze i odlaze, ali stavovi su dugotrajni i kvaliteta odnosa određuje koliko točno utjecaja imamo na naše tinejdžere u razvijanju tih dugotrajnih stavova. Ali utjecanje na dugotrajne stavove je ogroman izazov. Dio proizlazi iz toga da kad god smo s njima, uvijek gledamo u budućnost, gledamo u muškarce i žene u koje se pretvaraju. Mi neprestano projiciramo trenutno ponašanje u budućnost. Tinejdžeri, međutim, žive u potpunosti u sadašnjosti, od trenutka do trenutka. Zato vas uvijek čudno gledaju kad počnete pričati o obrascima u njihovim životima. Primjećujem sve jači obrazac neodgovornosti u tvojem ponašanju i to me zabrinjava: jučer si kasnio u školu, prije dva dana nisi napisao zadaću, danas si zaboravio prošetati psa. Vašem tinejdžeru je ovo nerazumno blebetanje. Za njega je svaki ovaj primjer izolirani incident sa svojim objašnjenjem i nema veze s ostalim slučajevima. To su tri različita trenutka u vremenu, ništa manje i ništa više. Roditelji žive u obrascima, tinejdžeri u trenucima. Odgovornost za osnivanje odnosa s izranjajućom odraslom osobom u vašem tinejdžeru leži samo na vašim ramenima. Upoznavanje i poštovanje tog dijela vašeg tinejdžera zahtijevat će ogromne količine kreativnosti, strpljenja i vjere. I vrijedi svakog dijelića uloženog truda.

Ostati povezan sa svojim tinejdžerom

Ova knjiga gleda izravno na povezanost između roditelja i tinejdžera i cilja na to da vam da solidan, praktičan savjet, temeljen na psihološkom i razvojnom istraživanju, kako razumjeti i kako popraviti kvalitetu odnosa s vašim tinejdžerom. Svako poglavlje opisuje svakodnevne prilike i mogućnosti za povezivanje i održavanje te povezanosti s tinejdžerom. Svako poglavlje također prezentira razvojno razumijevanje toga kako i zašto taj pristup djeluje. Kroz cijelu knjigu naučit ćete različite načine kako se odnositi prema tinejdžeru te kako se povezati s njim ili s njom. Osim toga, za vrijeme i nakon čitanja ove knjige, vaša osobna kreativnost će vas odvesti do otkrića dodatnih načina za povezivanje – za koje se nadam da ćete ih podijeliti sa mnom. Dok čitate, steći ćete puno precizniju sliku i shvaćanje o vašem tinejdžeru ili tinejdžerici tijekom te enigmatične životne faze – i putem ćete se jako iznenaditi. Do zaključka ove knjige, nećete više nikad vidjeti vašeg tinejdžera ili tinejdžericu na isti način. Umjesto toga, kad ga pogledate, i on ili ona uhvati vaš pogled i brzo se okrene na drugu stranu, kao i vi zbog vaše samosvijesti, bit ćete privučeni da ukradete još jedan pogled. Sada ćete paziti na ono što on očajno želi da znate, ali vam ne može reći. Ne može vam to reći zato što ne zna prave riječi i zato što se ne želi osjećati kao malo dijete koje ovisi o mami i tati. Sada, iako će trebati vremena da pročitate suptilnosti između redova, uhvatiti ćete nedvojben pogled u njegovim očima koji kaže: «Molim te, ostani povezan sa mnom bez obzira koliko te jako odgurujem. Molim te.»